Okinčili smo raspelo krajputaša u kapelici na početku Mokričke ulice u Ključu Brdovečkom – “pri Dalmatincu!” Vijenac su splele naše članice: Rozalija Kožar, Karmen Luketić, Gordana Šoštarec, Dorotea Čuk, Marija Poljak, a za rože je bila zadužena Jasna Horvat.
Lipi nam je i vidi se zi Stare škole!
Hvala vatrogascu Željku Jovičiću “teri se speu na lojtru”.
Križevi krajputaši dio su kulture hrvatskog naroda. Postavljeni uz ceste, bili su mjesta gdje su ljudi trebali zastati i duhovno okrijepiti. Namjena križa je duhovno osnaženje i duhovni podsjetnik slučajnih i namjernih prolaznika. Građeni su uglavnom kao zavjetni prinosi ili zahvale najčešće na najistaknutijim mjestima na ulazu i izlazu iz naselja, uz raskrižje puteva. Osim svoje sakralne svrhe, često su, upravo zbog svog položaja, služili i još danas služe kao orijentir u prostoru, primjerice, na hodočasničkim putovima. Možda se križevi-krajputaši nekom čine nebitnima, možda i neuglednima, no oni su duhovna i materijalna baština onih koji su ovdje živjeli prije nas.
Oni su simbol i duša kraja u kojemu žive. Govore nam puno o ljudima prije nas, a njihov izgled danas govori o nama.
