Kako je Danica Gerjević, djevojački Magovac, iz svojih Magovaca, rodnoga sela na Žumberku koje sada jedva da postoji, u Ključ Brdovečki kraj Sutle donijela u miraz običnu pogaču i kako ju je, pekući poput mame i bake svojoj obitelji, prijateljima i tko je poželi samo za večeru i za slavlja, održala živom.
Na nedavnom predstavljanju zbirke pjesama Nade Lozar-Tomašić u Ključu Brdovečkom u organizaciji Jasne Horvat i Udruge Ivana Perkovca za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine Šenkovec predstaviše nam domaćini i ono što obično zovu baš bogatom trpezom. Mene se u mnoštvu slanih i slatkih finih stvari osobito dojmila pogača. Odlična. Ispekla ju je gospođa Danica Gerjević, koja je na našu hvalu ponavljala kako je to zamjena za kruh, obična pogača, njihova žumberačka pogača.
Iz Magovca kraj Sošica u Ključ Brdovečki
Gospođa Danica sa svojom zavičajnom pogačom (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)
Odakle u brdovečkom, sutlanskom kraju – žumberačka pogača? Gospođa Danica kao Danica Magovac 1966. godine udala se za svoga Stjepana u Ključ Brdovečki iz sela Magovci kraj Sošica. Otada su pita me znam li to, cijela trideset i tri žumberačka sela, a nekad kraj s brojnim žiteljima, njezin rodni zaselak ima možda još tri žive kuće.
Rođena je 1944. i mirovinu je zaradila kao trgovkinja u nekadašnjem Robnom magazinu na Trgu Republike, pred kojim sam se nešto načekala dok su moje dvije šnajderice, mama i tetka, kupovale metražu. To im je bio najdraži dućan. Upoznavši gospođu Danicu, izliječila sam netrpeljivost prema cijeloj Ro-mi i oduševila se damom koja voli i kuhati ipeći, i nikad joj to nije teško, pa ne čudi što svi njezini, uključujući i unuke, vole sve što kuha: i grah, i repu, i francuski krumpir koji ne kuha nego peče pa je kao kremšnita.
S koljena na koljeno, pa u miraz
Dakako da je gospođa Danica s veseljem podijelila svoju recepturu za žumberačku pogaču, koju peče kako su je pekle i njezina mama Marta (otac joj je bio Dako, jer tada su kaže, bila još narodna imena!) i baka Ana i pokoljenja prije njih. Pekli su je, pa je i gospođa Danica peče i za svečanosti poput predstavljanja lijepe knjige i za večeru za uz kompot i čaj. Moji je, tumače, najradije pojedu još toplu. Upadam baš glupim pitanjem: A što ne pada na želudac? Zaskočila me: Koliko znam, nije nam ni jednom naškodila.
Ne radi se o beskvasnoj pogači, kako ste sigurno poput mene pomislili, ali je jednostavna i brza i baš fina.
Žumberačka pogača
Jednostavna i ukusna (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)
Sastojci
800 g glatkog brašna
1 kockica kvasca
mlaka voda po potrebi
sol
1 žutanjak
za posipanje pleha
malo svinjske masti ili kukuruznog grisa
Priprema
Malo manje od kockice kvasca umutite u čašu mlake vode malo soli i ostavite da se digne. Kad se digne, ulijte u blašno i mijesite po potrebi dodajući mlake vode. Nekoliko, otprilike 2-3 puta tijesto preklofajte, pa mu dajte da se odmori, pa ga preklofajte da se počne dizati. Pleh namažite svinjskom mašću i(li) pospite kukuruznim grisom. Stavite na to tijesto i razvucite ga po cijelom plehu. Gore stavite žutanjak i rukom ga razmažite po cijeloj površini. Zatim nožem ukoso do dna pleha režite crte širine 5 cm, pa onda ukrižajte kocke također na 5 cm. Svaku kocku napikajte nožem. Zatim stavite peći u pećnicu zagrijanu na najjače. Gospođa Danica stavi pogaču na 240 °C i peče je tako oko 15 min, zatim smanji na 200 °C i, kaže, za 30 min imate gotovu pogaču.
Nije naodmet
Vi prilagodite svojoj pećnici. Ja sam žumberačku pogaču kušala samu, sa svježim sirom, kuhanom sušenom vratinom, sušenim domaćim spekom… Slagala se sa svime. A podsjećam i na večernji čaj i kompot obitelji Gerjević.
