Blago, ures, nakit, ljepota
U okviru višegodišnje suradnje Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Udruge Ivana Perkovca za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne baštine iz Šenkovca, izradili smo kinč/rože. Našim rožama okićeni su borovi na Filozofskom fakultetu, a Udruga je dobila na dar vrijedne knjige u izdanju FFpressa. Ova donacija knjiga vrijedan je prilog obogaćivanju naše knjižnice u Staroj školi na završetku 2021. godine, proglašene godinom čitanja u Republici Hrvatskoj.
Kinč – tradicijsko umijeće izrade cvjetova i sličnih ukrasa od krep papira i žice kojim se kinči u vrijeme blagdana.
U malenim, seoskim kućama šareni cvjetovi bili su gotovo jedini ukras u predbožićno vrijeme. Odatle i ime za ovakve ukrase: naziv „kinč“ dolazi od mađarske riječi „kincs“, u značenju „blago“ ili „vrijednost“. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj riječ je poprimila i značenje „blago, ures, nakit, ljepota“. Primjena ove riječi je široka i danas: kinče se crkve, kuće i božićna drvca, svatovi, ali i ograde kao, na primjer, povodom proljetnoga Jurjeva. Ovu riječ ne treba miješati s riječju „kič“ koja označava nešto pretjerano, neukusno, niske ili nikakve umjetničke vrijednosti.
