Prekrasno pitoreskno imanje obitelji Jakševec ugostilo je likovnu koloniju u organizaciji udruge Ivana Perkovca.
Više od pedeset slikara su se jubilarni deseti put družili i slikali u znak sjećanja na članicu Senku pa se i kolonija zove “Pred Senkinom kućom”.
Koliko ova manifestacija vrijedi članovima udruge i njihovim gostima dokazuje sve veći broj umjetnika koji dolaze i stvaraju nova djela.
Stjepan Jakševac
Zašto nisam slikar?
Bože, zašto mi nisi dao
da slikar budem pa da
sve radosti i bolove svijeta naslikam?
Da na platnima veličam svetost žuljeva
naroda moga. (U svojim skromnim rimama
tek odsjev svega osjećam.)
O, Bože, da mi je sad,
dok ovako ganut gledam preda se,
živim bojama naslikati:
U daljini planine plave, mekanim sjenama
okružene. Pa onda uvalu zelenu kojom
rijeka srebrna među vrbicima protiče tiha –
ko čežnja moja za smirenjem…
Zatim seoca skromna obroncima razasuta;
crvene krovove skrivene među krošnjama
i vitke zvonike bijele s kojih se u suton
brižnim molitvama angelusi jave i zamru.
