Udruga Ivana Perkovca organizirala je nezaboravan izlet za svoje članice i članove “Prik Save”.
Tijekom dana uživali smo u ljepotama netaknute prirode, bogatoj rudarskoj tradiciji i Bergmanima, bogatom biljnom i životinjskom svijetu te u ugodnom druženju, opuštenoj atmosferi, ukusnoj hrani i čuvenoj greblici te Vinskoj cesti na Plešivici.
Prva postaja je posljednje počivalište Ivana Perkovca u Samoboru.
Perkovci su se poklonili svojem Perkovcu s čijeg groba se širi pogled daleko preko Save do njegove rodne Harmice.
Krećemo dalje prema Rudama.
Ivan Perkovac 1826. – 2025. – 1871.
Ove godine navršava se 199. obljetnica rođenja i 154. obljetnica smrti hrvatskog književnika i prvog profesionalnog novinara Ivana Perkovca (Harmica,1826.- Samobor 1871.) U Šenkovcu je 1981. godine njegovim imenom nazvana osnovna škola, a 2009. i Udruga za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine.
Njegovo posljednje počivalište na samoborskom groblju krasi nadgrobni spomenik kipara Ivana Rendića, a na njegovoj poleđini stihovi pjesnika Petra Preradovića: “Čvrst je na braniku roda / i poletan kao soko sivi / i uspravna, neustrašna hoda / puteva se klonuo vazda krivih / joj, da umre, vječna, vječna škoda / al on umre, da nam vjekom živi!”
“Prekrasna, mlada djevojka u narodnoj nošnji koja se u bogatim naborima spušta do bosih nogu, oslonila se o kameni križ. Njen je pogled bolan, očajan. U ovom grobu, pričaju vam uklesana slova, počiva još jedan njezin zaslužni sin – Ivan Perkovac, a ona – Hrvatska domovina – polaže na njegov grob lovor vijenac. ”
Izlet je bio odlična prilika za povezivanje, razmjenu iskustava i stvaranje novih prijateljstava i uspomena koje ćemo još dugo pamtiti.
Hvala svima na sudjelovanju – jedva čekamo sljedeću zajedničku avanturu!
